Canetti Elias - Masa i moc.pdf - Elias Canetti NOBEL 1981 - ChomikKulturalny

Naslov izvornika

Elias Canetti: Masse und Macht

Copvright c 1960 by claassen Verlag GmbH, Dtisseldorf

Neuausgabe 1978

Elias Canetti

MASA I MOC

1984.

Sadržaj

Masa

Nestajanje straha od dodira

Otvorena i zatvorena masa

Rasterećenje

Zelja za razaranjem

Izbijanje mase iz okvira

Osjećaj progonjenosti

Obuzdavanje masa u svjetskim religijama

Panika

Masa kao prsten

Osobine mase

Ritam

Iščekivanje

Sporost ili udaljenost cilja

Nevidljive mase

Podjela po dominantnom afektu

Nahuškane mase

Mase u bijegu

Mase zabrane

Mase obrata

Svečane mase

Dvostruka masa

Kristali mase

Masovni simboli

Muškarci i žene. Živi i mrtvi

Rat

Hajka

Hajka i hajke

Lovačka hajka

Ratna hajka

Žalobna hajka

Hajka množenja

Pričest

Unutrašnja hajka i tiha hajka

Određenost hajki. Njihova povijesna postojanost

Hajke u legendama o precima plemena Aranda

Formacije ljudi kod plemena Aranda

102

Masa I moć

105

Sadržaj

Hajka i religija

Preobražaj hajki

Šuma i lov kod plemena Lele pokraj rijeke Kasaj

Ratni plijen naroda Jivaro

Kišni plesovi Pueblo-Indijanaca

O dinamici rata: Prvi poginuli. Trijumf

Islam kao ratnička religija

Religije oplakivanja

Muharemska svečanost kod Šijita

Katolicizam i masa

Sveta vatra u Jeruzalemu

105

106

110

113

115

117

119

122

129

132

Tajna

241

Suđenje i osuđivan je

246

Moć opraštanja. Pomilovanje

248

Zapovijed

251

Zapovijed: Bijeg i žalac

251

Pripitomljavanje zapovijedi

254

Trzaj i strah od zapovijedanja

255

Zapovijedanje velikom broju ljudi

257

Očekivanje zapovijedi

259

Očekivanje zapovijedi kod hodočasnika na Arafatu

260

Žalac zapovijedi i disciplina

262

Masa i povijest

Masovni simboli nacija

Versajska Njemačka

Inflacija i masa

Suština parlamentarnog sistema

Raspodjela i množenje. Socijalizam i proizvodnja

Samouništenje plemena Ksosa

139

Zapovijed. Konj. Strijela

263

Vjerske kastracije: škopci

265

139

143

151

156

158

160

Negativizam i shizofrenija

268

Obrat

270

Rastvaranje žalca

273

Zapovijed i smaknuće. Zadovoljni krvnik

275

Zapovijed i odgovornost

276

167

Preobražaj

279

Utroba moći

Hvatanje i gutanje

Šaka

O psihologiji jedenja

Predosjećaj i preobražaj kod Bušmana

279

167

174

181

Preobražaji u bijegu. Histerija, manija i melankolija

283

Samorazmnožavanje i jedenje vlastitog tijela. Dvostruk lik

totema

288

Masa i preobražaj u deliriju tremensu

297

Oponašanje i pretvaranje

307

Preživjeli 187

Preživljavanje i neranjivost 188

Preživljavanje kao strast 190

Vladar kao preživjeli 191

Spas Flavija Josipa 194

Odbojnost vladara prema preživjelima. Vladari i nasljednici 201

Oblici preživljavanja

Lik i maska

310

Raskrinkavanje

314

Zabrane preobražaja

315

Ropstvo

319

Aspekti moći

O fizičkim položajima ljudi: Kakvu moć sadrže

Dirigent

Slava

Računanje vremena

Dvor

Rastuće prijestolje bizantskog cara

Megalomanske ideje paralitika

321

204

321

327

329

330

332

333

334

Preživjeli u vjerovanju primitivnih naroda

208

Mrtvi kao nadživljeni

217

Epidemije

227

Kako se čovjek osjeća na groblju

229

O besmrtnosti

230

Elementi moći

Sila i moć Moć i brzina Pitanje i odgovor

233

234

236

Vlast i paranoja

Afrički kraljevi

Delhijski sultan Muhamad Tughlak

341

352

Masa i moć

Masa

Slučaj Schreber. Prvi dio

Slučaj Schreber. Drugi dio

361

373

Epilog

Bilješke

Bibliografija

385

391

399

Nestajanje straha od dodira

Čovjek se ne boji ničeg toliko koliko dodira nečeg nepoznatog.

To što ga pokušava dohvatiti, čovjek želi vidjeti, prepoznati ili ba-

rem nekamo svrstati. On svugdje izbjegava dodir nepoznatog. Pre-

stravi jenost od neočekivanog dodira može se noću ili u mraku opće-

nito pretvoriti u paniku. Čak nam ni odjeća ne daje dostatno sigur-

nosti; kako se lako ona može razderati, kako je lako prodrijeti do

golog, glatkog, bespomoćnog mesa napadnutoga!

Sve distance koje su ljudi stvorili oko sebe nastale su po dik-

tatu tog straha od dodira. Čovjek se zaključava u kuće, u koje nit-

ko ne smije ući; samo se u njima osjeća donekle sigurnim. Strah od

provalnika ne postoji samo zbog njegovih grabežnih namjera već je

to istodobno i bojazan da će nas on iznenada, neočekivano zgrabiti

iz mraka. Ruka pretvorena u šapu s pandžama uvijek se iznova po-

javljuje kao simbol tog straha. Ova je činjenica velikim dijelom sa-

držana u dvostrukom značenju riječi »napasti« (njem. »angreifen«

— napasti, uključuje značenje »ščepati«, »zgrabiti« — prim. prev.).

Ona uključuje i bezazlen dodir i opasan napad, a prvo značenje uvi-

jek nosi u sebi prizvuk drugoga. Imenica »napad« ograničena je, me-

đutim, na negativno značenje te riječi.

Ta nas odbojnost prema dodiru ne napušta ni onda kad idemo

među ljude. Način na koji se krećemo na ulici, među mnogo ljudi,

u restoranima, u vlakovima i autobusima, određen je tim strahom.

Čak i tamo gdje stojimo sasvim blizu drugih, kad ih možemo pomno

promatrati i odmjeravati, izbjegavamo dodir s njima ako je to ika-

ko moguće. Ako postupamo suprotno, znači da nam se netko sviđa,

i onda približavanje potječe iz nas samih.

Brzina kojom dolazi isprika koju dajemo zbog mekog ne-

namjernog dodira, napetost s kojom se ona iščekuje, burna i pone-

kad agresivna reakcija koja slijedi ako isprika izostane, odvratnost

i mržnja koje osjećamo prema »prestupniku-«, čak i onda kad ne mo-

žemo biti sasvim sigurni da je to on — cijeli taj splet duševnih reak-

cija na dodir nečeg nepoznatog svojom izuzetnom labilnošću i raz-

dražljivošću dokazuje da se ovdje radi o nečem vrlo dubokom, uvi-

jek budnom i vječito osjetljivom, o nečem što čovjeka više nikada ne

napušta, čim je jedanput utvrdio granice svoje ličnosti. Cak se i san,

Masa i moć

Rasterečenje

u kojem je čovjek mnogo bespomoćniji, može vrlo lako poremetiti

ovakvim strahom.

Jedino se u masi čovjek može osloboditi tog straha od dodira.

Ona je jedina situacija u kojoj se taj strah pretvara u svoju suprot-

nost. Za to je potrebna zbijena masa, u kojoj se jedno tijelo stišće

uz drugo, masa koja je zbijena po svom raspoloženju, zato što čov-

jek ne obraća pažnju na to tko ga »pritišće-« (bedraengen — njem.

»pritiskati-«, preneseno: »mučiti-« — prim. prev.). Cim se čovjek

jedanput prepusti masi, više se ne boji njezina dodira. U idealnom

slučaju svi su jednaki. Nije važna nikakva razlika, čak ni razlika me-

đu spolovima. Bez obzira na to tko nas gura, on je isti kao mi. Os-

jećamo ga kao što osjećamo sami sebe. Odjedanput se sve odigrava

kao unutar jednog tijela. Možda je to jedan od razloga zašto se ma-

sa nastoji zbiti tako gusto: ona se želi osloboditi straha pojedinca od

dodira koliko god je to moguće. Što se više ljudi guraju jedan uz

drugog, to više osjećaju da se jedan drugoga ne boje. Taj gubitak

straha od dodira pripada masi. Olakšanje koje se u njoj širi, i o ko-

jem ćemo još govoriti u drugom kontekstu, postaje upadljivo veli-

ko tamo gdje je masa najzbijenija.

njivi su joj oni koji se pred njom zaključavaju. Ona je »otvorena«

u svakom smislu. Ona postoji svugdje i u svim smjerovima. Otvo-

rena masa postoji tako dugo dok raste. Cim prestane rasti, počinje

se raspadati.

Jer, masa se raspada isto onako naglo kao što je nastala. U ovom

spontanom obliku ona predstavlja osjetljivu tvorevinu. Njezina je

otvorenost, koja joj omogućuje rast, istodobno ugrožava. U njoj stal-

no živi slutnja raspadanja koje joj prijeti. Masa se povećava, i tako

pokušava izbjeći raspadanje. Ona prima u sebe sve dok može. Me-

đutim, budući da u sebe prima sve, mora se i raspasti.

Nasuprot otvorenoj masi, koja može rasti u beskonačnost, koja

postoji svugdje i upravo zato zaslužuje opći interes, stoji zatvorena

masa.

Ona ne ovisi o rastu, već najveću pažnju poklanja, svojoj po-

stojanosti. Ono što kod nje najviše upada u oči jest granica. Zatvo-

rena se masa ukorjenjuje na jednom mjestu. Ona stvara svoj pros-

tor tako što se ograničava. Njoj je dodijeljen prostor koji će ispu-

niti. Taj se prostor može usporediti s posudom u koju se ulijeva te-

kućina. Zna se koliko u nju stane. Točno se zna koliko ima ulaza u

taj prostor. Čovjek ne može dospjeti unutra bilo kako. Granica se

poštuje. Ona može biti od kamena ili čvrsti zid. Možda je potreban

poseban dokument o primanju. Možda se mora platiti određena pri-

stojba za ulaz. Kad se prostor popuni, više nikoga ne puštaju unu-

tra. Cak i kad je prostor prepun, još je uvijek najvažnija zbijena

masa u zatvorenom prostoru, kojoj oni izvan njega u stvari ne pri-

padaju.

Granica sprečava nekontrolirani rast, ali istodobno otežava i

odgađa raspadanje. Ono što masa gubi u pogledu mogućnosti rasta,

to dobiva na stabilnosti. Zaštićena je od vanjskih utjecaja, koji bi

mogli biti neprijateljski i opasni. Međutim, ona naročito računa na

ponavljanje. Zahvaljujući izgledima na ponovno okupljanje, ta ma-

sa svaki put zatvara oči pred svojim raspadanjem. Zgrada je čeka,

ona je tu radi nje, i tako dugo dok je ona tu, svi će se ponovno oku-

piti na isti način. Prostor pripada njoj i onda kad je u njemu oseka

i kad njegova praznina upozorava na dolazak plime.

Otvorena i zatvorena masa

Pojava koja je isto tako zagonetna kao i univerzalna jest masa

koja se odjedanput nađe tamo gdje prije nije bilo ničega. Možda je

tu prije stajalo nekoliko ljudi, pet ili deset ili dvanaest, ali ne više.

Ništa nije najavljeno, ništa se nije očekivalo. Odjedanput se sve crni

od ljudi. Drugi pritječu sa svih strana, kao da sve ulice vode samo

u jednom smjeru. Mnogi ne znaju što se dogodilo, i nemaju što reći

na pitanja. Pa ipak im se žuri da stignu tamo gdje se nalazi većina.

U njihovim je kretnjama odlučnost koja se jasno razlikuje od izraza

obične znatiželje. Čovjeku se čini da se kretnja prenosi s jednih na

druge, ali to nije točno: oni imaju jedan cilj. A on je tu prije nego

što oni nađu riječi za njega: cilj je najcrnji — mjesto gdje se nalazi

na okupu najviše ljudi.

Može se reći dosta toga o ovom ekstremnom obliku spontane

mase. Ona tamo gdje nastaje, u svojoj pravoj jezgri, nije baš tako

spontana kao što se čini. Ali inače, na svim drugim mjestima, ako

zanemarimo pet ili deset ili dvanaest ljudi od kojih je potekla, ona

je zaista spontana. Cim nastane, masa želi obuhvatiti još više ljudi.

Potreba za rastom prva je i najvažnija značajka mase. Ona želi obu-

hvatiti svakog koga može doseći. Može joj se pridružiti svatko tko

ima ljudski oblik. Prirodna je masa otvorena masa: njezin rast nema

nikakvih granica. Ona ne priznaje kuće, vrata ni ključaonice. Sum-

Rasterećenje

Najvažniji proces koji se odvija u masi jest rasterećenje. Prije

toga masa u stvari ne postoji, stvara je tek rasterećenje. Ono je tre-

nutak u kojem se svi koji pripadaju masi rješavaju svojih različitosti

i osjećaju jednakima.

Canetti Elias - Masa i moc.pdf

Plik z chomika:

Inne pliki z tego folderu:

Inne foldery tego chomika: